JAK ili Jasenovački atletski klub službeno je osnovan 20. kolovoza 1998. godine. Stvarni datum je nešto raniji, jer su osnivači kluba toga dana morali ići na koncert “Rolling stonesa” u Zagreb. Prvi predsjednik bio je Vlado Radić, a članovi ostalih upravnih tijela pripadnici navijača NK Jasenovac, od milja nazvani “Provokatori”.
A sve je započelo 1996. kada je nakon rata ponovo otvorena Osnovna škola Jasenovac. Tada mladi nastavnik geografije Neven Šepović osnovao je atletsku sekciju čiji su članovi marljivo trenirali i nastupali na raznim uličnim utrkama i krosevima, a stoji i podatak da je pobjednik ZG maratona 1997. godine u konkurenciji učenika osnovnih škola bio Saša Kotur, stariji brat tada još nepoznatog Milana Kotura.
Igrom slučaja većina polaznika sekcije živjeli su u mojem susjedstvu, pa smo dobar dio treninga radili i na ulici, cesti, jer nije bilo velikog prometa kroz „Budžak”, tj. dio Ulice Vladimira Nazora. Što se tiče imena, prvi prijedlog je bio „Cunami”, ali to nije prošlo zbog činjenice što državna uprava nije dopuštala strana imena. Tu je nastao problem kako nazvati klub, pa je osnivanje malo usporeno. Na koncu, prijedlog za ime – Jasenovački atletski klub – JAK dao je moj otac, Matija Šepović i tako nas oslobodio daljeg „mozganja” kako nazavti klub. Ujedno je – kako je bio nastavnik likovnog – napravio i prvi grb.
U početku nismo imali ideju koje boje izabrati i zašto baš njih, ali i to smo riješili slučajno. Kako nam je Općina Jasenovac odobrila novce za nabavu inicijalne opreme (majice i trenirke, zaboravio sam u prvom službenom dopisu spomenuti tenisice) poveo sam klince u Zagreb u kupovinu. Nakon bezuspješnog obilaska 4-5 trgovina sportske opreme – nismo uspjeli naći dovoljan broj majica odgovarajućih veličina u jednoj boji ušli smo u „Ema-šport” na uglu Đorđićeve i Petrinjske i tamo konačno našli 12 crvenih Reebokovih majica i tako je određena službena boja kluba.
Jednostavno – većina njih bili su roditelji klinaca iz sekcije/kluba – Mladen „Šima” Radić, Vojo Kajkut, Dragan „Isus” Ciprić, Marko „Šljuka” Dragić, Božo Tanjić a kako smo dosta vremena provodili zajedno (uglavnom po lokalima, ali i pomažući jedni drugima u raznim poslovima (rezanje drva, kolinja i slične aktivnosti) sve je to bilo dosta logično. Naravno, i samo osnivačka skuština održana je prilično neformalno, u kafiću „Melani”, a ja sam poslije sastavio zapisnik skupštine i riješio ostalu papirologiju, pa sam se tako prometnuo u prvog tajnika JAKa.
Prvo natjecanje atletska sekcija imala je krajem svibnja 1997. u Sisku – ulična utrka povodom Svjetskog dana sporta, a Sanja Radić i Igor Šlafer bili su pobjednici u konkurenciji učenica/učenika 5. i 6. razreda, a Saša Kotur u konkurenciji 7. i 8. razreda. Nitko bolji od nas! Sutradan smo imali drugi nastup – ulična utrka u Kutini – tamo smo već naletjeli na prave atletičare pa smo postgli skromniji uspjeh – samo jedno prvo mjesto kod učenika, plus moja pobjeda u utrci građana.
Uglavnom, 1998. godina početak je JAK-a. Prvo službeno natjecanje imali smo u Varaždinu – kvalifikacije Kup-a za kadete (tada godište 83. i mlađe), 6 rujna. Nastupilo je osmero atletičara, a nitko od njih nije imao sprinterice. Inače, nitko se nije plasirao u finale, zanimljivo je da su čak trojica trčala 1000m i da su nakon pola utrke bili u vodstvu, a da su na kraju jedva došli do cilja… Za to natjecanje smo se prijavili dan ranije, nismo platili članarinu Savezu (ovime zahvaljujemo g. Milanu Oreškoviću, tajniku HAS-a što nas je pustio da nastupimo. Uvjeti u Jasenovcu za rad bili su nikakvi: treniralo se (a još uvijek se i trenira) na nogometnom igralištu, nismo imali prepone, jamu za dalj, kugle… Ali, imali smo volju. Prva “postava” JAK-a, tj. prvih 11 članova bili su: Saša i Milan Kotur, Irena i Igor Šlafer, Goran Dragić, Ana Konaković, Sanja Radić, Jelena Šimić, Maja Kajkut, Biljana Peters i Danijel Krezić.
Ne znam, oduvijek me privlačilo trčanje, kao klinac sam obožavao trčati. Kada bi na tv bili atletskih natjecanja – europska, svjetska, Olimpijske igre ili miting u Zrichu, nije bilo šanse da to propustim. Mada vjerujem da moja ljubav za „Kraljicu” ima veze sa genetikom – moj ujak Milan Trivunčić trenirao je kao učenik srednje poljoprivredne škole u Požegi u tamošnjem atletskom klubu i postizao zapažene rezultate na srednjim prugama i krosevima. Stoji podatak da je 195?? bio omladinski (juniorski) prvak Jugoslavije u krosu, održanom u ????. Trebao je nastupiti na Balkanijadi te godine u Ateni, no zbog ne baš dobrog uspjeha u školi nije tamo otišao. Čak je dobio ponudu iz Dinama da pređe kod poznatog trenera Lea ”Pube” Langa, ali ni to se nije ostvarilo. Ujak je čuvao sve izreske iz novina o svojim rezultatima, čak ih je dao meni da to uredim, ali nažalost sve je ostalo u kući u ratu i izgorjelo.
Dražen Kaužljar, 098 211 163
Neven Šepović, 099 224 1302
57582026016
HR3523400091100158952
Dražen Kaužljar, 098 211 163
Neven Šepović, 099 224 1302
Vladimira Nazora 68, Jasenovac